
"Beskrajno veličanstveno iskustvo! Momentalni reset.
Igor je jedna divna suptilna osoba i top ekspert. Shiatsu masaža koju radi je meni čisto uživanje.
Od srca svima iskreno i toplo preporučam ovu jedinstvenu čaroliju."Džejna
Dobrobiti Shiatsu tretmana
Shiatsu tretman donosi mnoge dobrobiti primateljima i ovdje su navedene neke od najkorisnijih:
- Ublažava stresne reakcije uma i tijela
- Opušta tijelo i istovremeno daje energiju
- Pozitivno utječe na regulaciju kroničnih bolova
- Potiče prirodno vraćanje ravnoteže tijela, uma i emocija
- Potiče prirodno vraćanje ravnoteže centralnog živčanog sustava
- Stabilizira emocionalne reakcije u akutnim stanjima
- Dodatno aktivira prirodne resurse za oporavak tijela
- Smanjuje nesanicu umirivanjem centralnog živčanog sustava
- Podržava čovjeka da lakše prođe kroz životne promjene i prilagodbe
Kako izgleda Shiatsu tretman
Shiatsu tretman izgleda tako da primatelj leži na mekoj podlozi, odjeven u udobnu odjeću, a davatelj tretmana najčešće pritiskom prstiju ili dlanova te tehnikama pritiska, rotacija i istezanja stimulira određene strukture tijela regenerativne kapacitete primatelja.
Shiatsu je podrška na putu preuzimanja odgovornosti za svoje zdravlje, te smirivanja i uravnoteživanja tijela, uma i emocija kroz svaki tretman.
Budući da je opći cilj tretmana uravnoteženje primatelja kao cjelovitog bića, shiatsu dodiruje čovjeka na tjelesnoj, emocionalnoj, mentalnoj ratini, te podržava vraćanje u ravnotežu opuštanjem i ponovnom aktivacijom vlastitih resursa primatelja.
Saznajte više
- Trenutni učinci shiatsu tretmana razlikuju se kod različitih osoba.
- Zajednički svim ljudima koji dolaze na shiatsu tretmane je da nakon tretmana osjećaju veći prostor u vlastitom tijelu, slobodu pokreta, smirene i jasne misli i duboku emocionalnu i tjelesnu opuštenost.
- Zbog dubokog opuštanja i stimuliranja glavnih tjelesnih sustava, moguće je u tretmanu osjetiti tjelesne reakcije poput osjećaja hladnoće, topline ili ugodnih trnaca u pojedinim dijelovima tijela, te osjetiti uravnoteženje emocionalnog naboja ako je prisutan pri dolasku na tretman.
- Rijetko se nakon tretmana mogu javiti simptomi slični prehladi: premještanje laganih napetosti ili bolova kroz tijelo, pospanost, glavobolja i sl. Takvi simptomi, ukoliko se pojave, ne traju duže od dan-dva i pozitivni su znaci eliminacije suvišnih tvari iz organizma, te ukazuju na proces iscjeljenja i namještanja tijela u stanje veće opuštenosti u procesu otpuštanja napetosti i neravnoteže.
- Ako se uopće jave i zasmetaju Vam preporučuje se dobro se naspavati kako bi se tijelo brže regeneriralo.
- U iznimno rijetkim slučajevima, kod otpuštanja jake i kronične napetosti, mogu se javiti simptomi slični upali mišića. Ti simptomi su prolazni i moguće ih je efikasno eliminirati kratkim regulacijskim shiatsu tretmanom. Slobodno se javite da u 10 do 15 minuta kratkim tretmanom ubrzamo proces samoregulacije i iscjeljenja tijela u takvim rijetkim slučajevima.
- Trenutni učinci shiatsu tretmana razlikuju se kod različitih osoba.
- Zajednički svim ljudima koji dolaze na shiatsu tretmane je da nakon tretmana osjećaju veći prostor u vlastitom tijelu, slobodu pokreta, smirene i jasne misli i duboku emocionalnu i tjelesnu opuštenost.
- Zbog dubokog opuštanja i stimuliranja glavnih tjelesnih sustava, moguće je u tretmanu osjetiti tjelesne reakcije poput osjećaja hladnoće, topline ili ugodnih trnaca u pojedinim dijelovima tijela, te osjetiti uravnoteženje emocionalnog naboja ako je prisutan pri dolasku na tretman.
- Rijetko se nakon tretmana mogu javiti simptomi slični prehladi: premještanje laganih napetosti ili bolova kroz tijelo, pospanost, glavobolja i sl. Takvi simptomi, ukoliko se pojave, ne traju duže od dan-dva i pozitivni su znaci eliminacije suvišnih tvari iz organizma, te ukazuju na proces iscjeljenja i namještanja tijela u stanje veće opuštenosti u procesu otpuštanja napetosti i neravnoteže.
- Ako se uopće jave i zasmetaju Vam preporučuje se dobro se naspavati kako bi se tijelo brže regeneriralo.
- U iznimno rijetkim slučajevima, kod otpuštanja jake i kronične napetosti, mogu se javiti simptomi slični upali mišića. Ti simptomi su prolazni i moguće ih je efikasno eliminirati kratkim regulacijskim shiatsu tretmanom. Slobodno se javite da u 10 do 15 minuta kratkim tretmanom ubrzamo proces samoregulacije i iscjeljenja tijela u takvim rijetkim slučajevima.
Prije samog tretmana, važno je obavijestiti shiatsu praktičara o svim neravnotežama i specifičnim stanjima koja mogu utjecati na tretman. Na taj način možemo zajedno kreirati najefikasniji pristup kako biste ostvarili svoje ciljeve kroz shiatsu.
- Trudnoća – Ako ste trudni, važno je napomenuti jer se u trudnoći ne koriste dinamičke tehnike, a određene zone tijela se ne tretiraju.
- Osteoporoza – Ako imate osteoporozu ili smanjenu gustoću kostiju, praktičar će prilagoditi pritisak i tehnike kako bi tretman bio siguran.
- Ozljede i stanja kože – Obavezno navedite ako imate:
- Kontuzije (modrice)
- Upaljenu kožu ili osjetljiva područja
- Otvorene rane, čireve ili ekceme
- Hernije ili proširene vene
- Svježe lomove kostiju ili nedavne operacije
- Kronična i akutna stanja – Ako imate bilo kakve kronične bolesti, autoimune poremećaje, probleme s cirkulacijom, visok ili nizak krvni tlak, dijabetes ili druge medicinske tegobe, važno je to podijeliti s praktičarom.
- Mentalno-emocionalna stanja – Ako ste pod izrazitim stresom, anksiozni ili imate problema s nesanicom, shiatsu može biti prilagođen tako da vam pruži maksimalno opuštanje i podršku.
- Lijekovi i terapije – Ako koristite lijekove koji utječu na krvni tlak, cirkulaciju ili osjetljivost kože, obavijestite praktičara kako bi prilagodio intenzitet tretmana.
Svaka osoba je jedinstvena, a pravilna komunikacija omogućuje da shiatsu tretman bude siguran, ugodan i maksimalno učinkovit.
Priprema je pola posla, što vrijedi i za shiatsu tretman 🙂
Shiatsu tretman je nježna, ali duboko opuštajuća tehnika koja vraća ravnotežu tijelu i umu. Da biste maksimalno iskoristili svoje iskustvo, preporučuje se sljedeća priprema:
- Obucite laganu i udobnu pamučnu odjeću – Shiatsu se izvodi preko odjeće, a prirodni materijali omogućuju tijelu da se lagano isteže i opusti.
- Ne jesti veće obroke 2-3 sata prije tretmana – Probava može ometati opuštanje, pa je najbolje da dođete lagani, ali ne gladni.
- Hidratacija – Pijte dovoljno vode prije tretmana i svakako nakon tretmana kako biste organizmu pomogli eliminirati suvišne tvari.
- Uzeti dovoljno vremena nakon tretmana – Planirajte mirniji tempo dana kako biste postupno osjetili učinke tretmana i produžili osjećaj opuštenosti.
- Dođite na vrijeme – Dolazak nekoliko minuta ranije omogućit će vam da se smirite i opustite prije početka tretmana.
- Obavijestite terapeuta – Ako imate bilo kakve zdravstvene tegobe, bolove ili posebne potrebe, podijelite to sa shiatsu praktičarem prije tretmana.
- Bez jakih mirisa – Preporučuje se izbjegavanje parfema ili jakih mirisa koji bi mogli ometati opuštanje.
- Otpustite očekivanja – Dozvolite si da uđete u stanje duboke relaksacije, bez potrebe za analiziranjem svakog pokreta.
Shiatsu tretman pruža priliku za regeneraciju i unutarnju ravnotežu. Pravilna priprema osigurava najbolje iskustvo i dugotrajan osjećaj dobrobiti.
Shiatsu tretmani su izvrsna podrška za tijelo i um, pomažući u smanjenju stresa, poboljšanju cirkulacije i vraćanju energetskog balansa. Učestalost tretmana ovisi o vašim potrebama, ciljevima i trenutnom stanju organizma.
- Preventivno i za opuštanje – 1 tretman mjesečno održava ravnotežu i opće dobro stanje.
- Za ublažavanje napetosti i stresa – 1 tretman tjedno kroz 3-4 tjedna može značajno smanjiti kroničnu napetost.
- Kod specifičnih tegoba (bolovi, nesanica, probavni problemi, iscrpljenost) – 1-2 tretmana tjedno u početku, zatim rjeđe, ovisno o napretku.
- Za održavanje rezultata – Nakon poboljšanja stanja, preporučuje se dolazak svakih 2-4 tjedna.
Važno je slušati svoje tijelo i prilagoditi ritam tretmana osobnim potrebama. Već nakon prvog tretmana možete osjetiti poboljšanja, a redoviti shiatsu pomaže u dugoročnom održavanju vitalnosti i zdravlja.
Kronične, dublje ukorijenjene tegobe koje nastaju godinama ne mogu se riješiti u kratkom vremenu i pritom treba poštivati prirodan ritam tijela i procesa uravnoteživanja.
Za ljude koji proživljavaju intenzivan stres idealno bi bilo primiti tretman tjedno kao preventivu u periodu trajanja stresa, a kao podrška kroničnim oboljenjima i stanjima shiatsu se prima u duljim razmacima: dvotjedno, mjesečno, ili tromjesečno.
Europska inicijativa za znanstvena istraživanja shiatsua
U kontekstu komplementarne i alternativne medicine (CAM), shiatsu je jedna od disciplina koja se u Europi proučava u različitim znanstvenim, kliničkim i akademskim krugovima. Za razliku od Japana – gdje je od 1957. priznat kao službena terapijska metoda – u većini europskih zemalja shiatsu se svrstava u kategoriju komplementarnih ili integrativnih pristupa zdravlju. Iako ne postoji jedinstveni, formalni program Europske unije isključivo posvećen istraživanju shiatsua, kroz djelovanje europskih strukovnih udruga, pojedinačnih sveučilišta i znanstvenih timova provedeno je (i provodi se) nekoliko relevantnih projekata i studija.
U nastavku izdvajamo najvažnije točke i inicijative koje su pridonijele razvoju znanstvenog pristupa shiatsuu u europskom kontekstu:
1. CAMbrella projekt (2010. – 2012.)
- Širi europski okvir
CAMbrella je bio projekt financiran od strane Europske komisije (7. okvirni program za istraživanje i tehnološki razvoj – FP7) s ciljem uspostavljanja europske znanstvene mreže koja bi se bavila komplementarnom i alternativnom medicinom (CAM), uključujući i shiatsu. - Uvid u zakonsku regulaciju i istraživanja
Iako nije bio fokusiran samo na shiatsu, projekt je stvorio važnu bazu podataka o pravnim okvirima, dostupnosti i istraživačkim praksama različitih CAM metoda u europskim zemljama. Time je neizravno otvorio put daljnjim inicijativama, uključujući potencijalne projekte o shiatsuu.
2. Europska shiatsu federacija (ESF)
- Krovna organizacija
European Shiatsu Federation (ESF) okuplja nacionalne shiatsu udruge iz više od desetak europskih zemalja (Njemačka, Austrija, Švicarska, Italija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Belgija i druge). - Standardizacija i istraživanja
Jedan od ciljeva ESF-a jest promicati jedinstvene standarde edukacije, razmjenjivati iskustva među praktičarima i poticati znanstvena istraživanja o učinkovitosti shiatsua. ESF često surađuje sa znanstvenicima i sveučilištima, a u pojedinim je državama pokrenuo ankete i pilot-projekte s ciljem dokumentiranja terapijskih ishoda shiatsu tretmana.
2.1. Europska shiatsu anketa (European Shiatsu Survey)
- Suradnja s akademskim institucijama
U razdoblju između 2007. i 2009./2010. godine ESF je, u suradnji s istraživačima sa Sveučilišta u Leedsu (Ujedinjeno Kraljevstvo), proveo opsežnu anketu o iskustvima korisnika shiatsua u nekoliko europskih zemalja. - Rezultati
Iako nije bila riječ o klasičnom kliničkom ispitivanju (randomizirano kontrolirano ispitivanje), anketa je pokazala da mnogi ispitanici percipiraju pozitivne učinke shiatsua: ublažavanje stresa, poboljšanje općeg stanja, smanjenje bolova, pomoć kod poremećaja spavanja i sl. Ti se podaci često ističu kao poticaj za daljnja, strože dizajnirana istraživanja.
3. Pojedinačna sveučilišta i istraživački centri
- Sveučilišta i klinike
U zemljama u kojima je shiatsu djelomično reguliran i integriran u zdravstvene ili socijalne institucije (npr. Švicarska, Austrija, Njemačka), pojedini fakulteti i istraživački instituti provodili su manja klinička ispitivanja ili studije slučaja o primjeni shiatsua u određenim područjima (stres, kronična bol, palijativna skrb, rehabilitacija). - Primjer Švicarske
Švicarska, kao država s najrazvijenijim sustavom priznavanja komplementarne medicine u Europi, financirala je nekoliko studija o korisnosti i sigurnosti komplementarnih metoda (uključujući shiatsu). Ishodi tih studija često su objavljivani u časopisima posvećenima integrativnoj medicini.
4. Suradnja s drugim terapijskim granama
- Integrativna medicina
Europske bolnice i rehabilitacijski centri koji prakticiraju pristup „integrativne medicine” (spajanje konvencionalnog liječenja s provjerenim komplementarnim metodama) sve su otvoreniji za uključivanje shiatsua uz fizioterapiju, psihoterapiju ili druge CAM prakse. Takva suradnja omogućuje prikupljanje kliničkih podataka i istraživanje učinaka shiatsua na specifične skupine pacijenata. - Udruge pacijenata i nevladine organizacije
U projektima koje iniciraju udruge pacijenata (npr. oboljelih od raka, reumatskih bolesti, multiple skleroze i sl.) ponekad se uključuje i shiatsu kao jedna od tehnika za ublažavanje simptoma ili nuspojava terapije. To stvara mogućnost za dodatno istraživanje i publikacije znanstvenih radova.
5. Izazovi i budući koraci
- Metodološka ograničenja
Kao i kod mnogih komplementarnih terapija, dizajniranje randomiziranih kontroliranih pokusa (RCT) za shiatsu nije jednostavno (primjerice, teško je osmisliti vjerodostojnu „placebo“ metodu). - Standardizacija protokola
Budući da postoji više shiatsu stilova (Namikoshi, Zen Shiatsu, Makrobiotički shiatsu…), potrebno je unaprijed definirati standardni protokol tretmana kako bi se rezultati mogli uspoređivati. - Integrirani timovi
Budućnost znanstvenog istraživanja shiatsua u Europi leži u multidisciplinarnim timovima (liječnici, fizioterapeuti, psiholozi, shiatsu praktičari) koji će zajednički osmišljavati istraživanja, prikupljati i objavljivati podatke.
Zaključak
Dok formalno ne postoji jedinstveni “program Europske komisije” koji bi se isključivo bavio znanstvenim istraživanjem shiatsua, u okviru šireg pokreta za integrativnu medicinu (te zahvaljujući aktivnosti nacionalnih i krovnih europskih shiatsu udruga) provode se različite inicijative i studije. Posebno je važna uloga Europske shiatsu federacije (ESF) i suradnja s pojedinim sveučilištima, poput Sveučilišta u Leedsu, koja je rezultirala Europskom shiatsu anketom i drugim sličnim projektima.
Rezultati do sada provedenih istraživanja uglavnom ukazuju na pozitivne učinke shiatsua na dobrobit, ublažavanje stresa i potporu kod kroničnih stanja. Međutim, da bi se shiatsu snažnije etablirao u službenim zdravstvenim protokolima diljem Europe, potrebno je još više kliničkih i eksperimentalnih istraživanja s jasno definiranom metodologijom i višim stupnjem znanstvene strogosti. Usprkos izazovima, trendovi pokazuju da će se ovakve inicijative u budućnosti dodatno razvijati, osobito u kontekstu rastućeg interesa za integrativnu i holističku skrb.
Usporedba shiatsua u Japanu i na ostalim kontinentima
Shiatsu se kao tradicionalna japanska manualna terapija i masaža stoljećima razvijao pod utjecajem kineske medicine (akupresura, anma masaža) te postupno poprimio suvremene oblike zahvaljujući pionirima kao što su Tokujiro Namikoshi i Shizuto Masunaga. Danas je rasprostranjen diljem svijeta, no postoje značajne razlike u načinu na koji se shiatsu prakticira, podučava i zakonski regulira u Japanu nasuprot ostalih kontinenata (Azija, Europa, Sjeverna Amerika, Australija i dr.).
1. Povijesni i kulturni kontekst
- Japan
- Shiatsu je usko povezan s tradicionalnom japanskom kulturom, filozofijom i medicinskom tradicijom.
- Već 1957. godine japansko je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi službeno priznalo shiatsu kao posebnu terapijsku metodu.
- Shvaća se dijelom nacionalnog nasljeđa i nasljednikom starijih tehnika poput anme, što mu u Japanu daje iznimnu važnost i legitimitet.
- Ostali kontinenti
- Shiatsu se u razne dijelove svijeta (prvo u SAD i Europu, zatim i druge regije) proširio uglavnom nakon Drugog svjetskog rata, kada je došlo do većeg interesa za azijsku kulturu, borilačke vještine i tradicionalnu medicinu.
- U početku je bio vezan uz japanske zajednice u inozemstvu, a zatim je stekao širu popularnost kroz wellness, alternativnu i komplementarnu medicinu.
- Nema isti povijesni i kulturni status kao u Japanu, već je češće percipiran kao „uvozna“ ili komplementarna metoda unutar zapadnjačkih zdravstvenih sustava.
2. Pristupi i stilovi
- Japan
- Dva najpoznatija „pristupa” ili „stila” tradicionalno se vežu uz Namikoshijev sustav (koji uključuje više anatomskih i fizioloških elemenata) i Masunagin (Zen) Shiatsu (koji naglašava rad na meridijanima, dublji energetski i holistički pristup).
- U Japanu su ovi stilovi izvorno utemeljeni i često se isprepliću, no i dalje čvrsto počivaju na klasičnom učenju anatomije, fiziologije i konceptu „ki” (energije).
- Ostali kontinenti
- Namikoshijev i Zen Shiatsu također su dva glavna pravca i izvan Japana, no s vremenom su se razvili i hibridni ili novi stilovi (makrobiotički shiatsu, Movement Shiatsu, Healing Shiatsu i dr.), koji ponekad uključuju i elemente drugih tjelesno-orijentiranih terapija, energetskih tehnika ili čak psihoterapije.
- U pojedinim regijama, osobito u Europi i Sjevernoj Americi, došlo je do eklektičkog spajanja shiatsua s principima zapadne osteopatije, kiropraktike ili fizioterapije. To je pridonijelo širenju, ali i raznolikosti prakticiranja.
3. Obrazovanje i certifikacija
- Japan
- Shiatsu praktičari moraju proći stroge programe akreditiranih škola (npr. Japan Shiatsu College) te položiti državni ispit kako bi dobili licencu.
- Obrazovanje je vrlo standardizirano, obuhvaća anatomiju, fiziologiju, patologiju te kliničku praksu, a nakon toga slijedi kontinuirano usavršavanje.
- Zbog jasne regulacije i priznanja od strane Ministarstva zdravstva, shiatsu u Japanu ima status samostalne zdravstvene prakse.
- Ostali kontinenti
- Ne postoji jedinstven sustav obrazovanja na razini država ili kontinenata. Umjesto toga, djeluju brojne privatne škole, instituti i udruženja, čija se kvaliteta programa može znatno razlikovati.
- U zemljama poput Švicarske ili Austrije (a djelomično Njemačke i Italije) postoje relativno dobro uređeni sustavi licenciranja i strukovnih udruga, gdje se shiatsu smatra priznatim dijelom komplementarne medicine. U drugim zemljama (Francuska, Španjolska, SAD, Australija…) status i razina formalne regulacije mogu biti znatno manje jednoznačni ili u potpunosti nepostojeći.
- Zbog raznolikih pristupa i nedostatka jedinstvenih standarda, edukacija uvelike ovisi o vlastitoj reputaciji pojedine škole ili profesionalne organizacije (npr. Europska Shiatsu Federacija, Shiatsu Society UK, različite nacionalne udruge i sl.).
4. Zakonodavni okvir i zdravstveni sustav
- Japan
- Zakonom je definirano da shiatsu može prakticirati isključivo licencirani terapeut, a shiatsu tretmani mogu biti dijelom zdravstvenog sustava (iako se ponekad dopunski plaćaju, ovisno o osiguranju).
- Povijesno priznat i integriran, te se u većoj mjeri smatra zdravstvenom terapijom (usporedivom, primjerice, s fizioterapijom).
- Ostali kontinenti
- Europa: Raspon seže od boljeg priznavanja (Švicarska – dijelom pokrivena dopunskim osiguranjima; Austrija – službeni status komplementarne metode) do gotovo nikakvog (neke zemlje gdje shiatsu nema nikakvu pravnu regulaciju).
- Sjeverna Amerika: U SAD-u i Kanadi vlada velik interes za CAM metode, no regulacija shiatsua može varirati od jedne savezne države ili pokrajine do druge. Često se „preklapa” s masažnom terapijom, što ponekad otežava jasno razlikovanje dviju struka.
- Australija: Vrlo je razvijen sektor prirodnih terapija i wellness usluga, no formalno priznavanje shiatsua razlikuje se ovisno o regiji te je slično europskom ili sjevernoameričkom modelu, s naglaskom na privatne institucije i udruge.
- Manjak jedinstvenih zakonskih standarda na međunarodnoj razini rezultira time da se shiatsu ponekad klasificira tek kao masaža, a drugdje prepoznaje kao zasebna disciplina komplementarne medicine.
5. Znanstvena istraživanja
- Japan
- Kako je shiatsu dio nacionalnog zdravstvenog nasljeđa, postoje istraživački instituti i visoka učilišta koja se bave proučavanjem njegove učinkovitosti, povijesti i teorije.
- Pionirske studije kreću upravo iz Japana, s ciljem povezivanja tradicionalnog koncepta „ki“ s modernom medicinskom znanošću (neurofiziologija dodira, utjecaj pritiska na mišićno-koštani sustav itd.).
- Ostali kontinenti
- U Europi, Sjevernoj Americi i Australiji rastuća je tendencija za znanstvenim validiranjem komplementarnih metoda, uključujući shiatsu. No istraživanja su neravnomjerna, dijelom i zato što se u različitim zemljama ulozi (i izvori) sredstava za istraživanje znatno razlikuju.
- Europska shiatsu federacija (ESF) i slične organizacije potiču i pomažu istraživanja, ali pravih velikih kliničkih ispitivanja još uvijek nema mnogo. Najčešće su to ankete, studije slučaja ili manji pilot-projekti.
6. Popularnost i percepcija
- Japan
- Shiatsu je u Japanu široko prepoznat i smatra se „domaćom“ tehnikom za njegu zdravlja. Mnogi ga Japanci redovito koriste kao dio prevencije i održavanja vitalnosti, uz druge tradicionalne metode (japanske kupke, onsen, prehrana, borilačke vještine…).
- Zbog svoje integriranosti, Japanci su često vrlo dobro informirani o shiatsuu i lako mogu pronaći licencirane praktičare.
- Ostali kontinenti
- Popularnost varira od regije do regije. Primjerice, u Zapadnoj Europi (Njemačka, Austrija, Švicarska, Italija, Velika Britanija…) i Sjevernoj Americi, shiatsu je postao jedan od poznatijih oblika „orijentalnih terapija”, često dostupan u spa centrima, wellness hotelima i komplementarnim klinikama.
- U drugim dijelovima svijeta, gdje je manje japanskog kulturnog utjecaja (neki dijelovi Afrike ili Južne Amerike), shiatsu je još uvijek novost ili je poznat tek uskom krugu entuzijasta.
Zaključak
Usporedba shiatsua u Japanu sa shiatsuom na ostalim kontinentima otkriva znatne razlike u:
- Povijesnom i kulturnom kontekstu – U Japanu je duboko ukorijenjen kao dio nacionalne tradicije, dok ga se izvan Japana doživljava kao uvezenu ili komplementarnu tehniku.
- Pristupu i stilu – Premda su Namikoshijev i Zen Shiatsu temeljni, izvan Japana razvile su se brojne varijacije i hibridni stilovi.
- Obrazovanju i regulaciji – U Japanu vlada jedinstven, jasan sustav licenciranja. Drugdje često prevladavaju privatne škole i strukovne udruge, s neujednačenim stupnjem formalnog priznavanja.
- Zakonodavnoj integraciji – U Japanu je shiatsu službeno priznat i integriran u zdravstvenu praksu, dok na drugim kontinentima najčešće zauzima prostor komplementarne ili alternativne medicine, s vrlo različitim stupnjem integracije u javni zdravstveni sustav.
- Znanstvenim istraživanjima – Japan prednjači u kliničkim i eksperimentalnim studijama o shiatsuu, ali i u ostalim dijelovima svijeta raste znanstveni interes, iako je još uvijek u fazi razvoja.
Bez obzira na razlike, shiatsu nastavlja privlačiti pozornost zbog svoje filozofije, usredotočenosti na cjelovit pristup tijelu i umu te učinkovitosti u smanjenju stresa i poticanju općeg zdravlja. Upravo ta univerzalnost – neovisno o geografskim i kulturnim granicama – čini ga trajno privlačnom i relevantnom terapijskom metodom.
Povijest shiatsua
Povijest shiatsua odražava dinamičan spoj tradicionalnih istočnjačkih tehnika i zapadne anatomsko-fiziološke znanosti. Iako postoje različiti pristupi i stilovi, središnje načelo ostaje isto: putem usmjerenog pritiska prstima, dlanovima i palčevima na određene točke i meridijane, shiatsu podupire prirodnu sposobnost organizma za iscjeljenjem, poboljšava protok energije te potiče cjelokupnu uravnoteženost tijela i duha. Danas širom svijeta prepoznat kao vrijedna terapijska metoda, shiatsu nastavlja nadahnjivati nove generacije praktičara i polaznika, spajajući mudrost tradicionalne japanske medicine s modernim dostignućima.
Shiatsu (jap. 指圧, što u doslovnom prijevodu znači „pritisak prstima”) tradicionalna je japanska tehnika manualne terapije i masaže koja se postupno razvila kombinacijom istočnjačkih i zapadnjačkih koncepata medicine. Iako se smatra da njezini korijeni sežu još u drevne oblike akupresure i anma masaže (tradicionalna japanska masaža čiji naziv dolazi od kineskog izraza anmo), moderna je forma shiatsua oblikovana u Japanu početkom 20. stoljeća, ponajviše zahvaljujući radu i učenju dvojice pionira: Tokujira Namikoshija i Shizuta Masunage.
Rani korijeni
- Anma masaža: Drevna tehnika akupresure koja je stigla u Japan iz Kine. Usmjerena je na pritisak i manipulaciju točaka na tijelu, s ciljem poboljšanja protoka energije (u Kini se naziva „qi”, a u Japanu „ki”).
- Akupresura i akupunktura: Zasnovane na tradicionalnoj kineskoj medicini, akupresura i akupunktura dijele isti energetski koncept meridijana (energetskih kanala) te tsubo točaka (akupresurnih i akupunkturnih točaka na tijelu).
Kako je vrijeme prolazilo, japanski praktičari nastojali su modernizirati i standardizirati tradicionalne tehnike. Istodobno su, zajedno s utjecajima zapadne anatomije i fiziologije, stvarali temelje za razvoj onoga što danas nazivamo shiatsu.
Razvoj moderne forme shiatsua
- Tokujiro Namikoshi (1905. – 2000.)
- Često nazivan „ocem modernog shiatsua”.
- Kao mladić, eksperimentirao je s pritiscima prstima i dlanovima na bolna mjesta na tijelu svoje majke, te je uočio poboljšanje njezina zdravstvenog stanja.
- Na temelju tih iskustava, Namikoshi je 1925. godine otvorio prvi institut posvećen podučavanju ove nove metode.
- Razvio je i sustavni pristup shiatsuu koji uključuje anatomiju i fiziologiju, pokušavajući tehniku približiti standardima zapadne medicine.
- Shizuto Masunaga (1925. – 1981.)
- Bio je učenik Namikoshija, no kasnije je razvio vlastiti pristup nazvan „Zen Shiatsu”.
- Naglasak je stavio na koncept energetskih meridijana te dublje psihološke i duhovne aspekte tretmana.
- Masunagin pristup više je usmjeren na cjelovitost (holizam) te služi kao most između tradicionalnog orijentalnog pogleda na zdravlje i suvremenog poimanja psihosomatskih poveznica.
Dva su se stila (Namikoshijev i Masunagin) postupno širila unutar Japana i inozemstva. Do sredine 20. stoljeća, shiatsu se počeo prakticirati u Europi i Sjevernoj Americi, najprije među zajednicama japanskih doseljenika, a zatim i sve raširenije među lokalnim stanovništvom.
Shiatsu u suvremenom svijetu
- Međunarodno priznanje: Godine 1957. japansko Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi priznalo je shiatsu kao zasebnu terapiju, čime je postao službeno regulirana djelatnost.
- Obrazovne institucije: Danas u Japanu, Europi i drugdje postoje mnoge škole i edukacijski programi posvećeni profesionalnom osposobljavanju budućih shiatsu praktičara.
- Različiti stilovi: Uz glavna dva pravca (Namikoshi i Zen Shiatsu), razvio se niz različitih stilova i pristupa (Makrobiotički shiatsu, Healing Shiatsu i dr.). Međutim, svi oni dijele zajedničku osnovnu filozofiju – rad na uravnoteženju tjelesne i mentalno-energetske ravnoteže.
Razvoj shiatsua u Europi
Shiatsu se razvio u Japanu početkom 20. stoljeća, a u Europu je počeo pristizati sredinom 20. stoljeća. Njegov dolazak dio je šireg trenda povećanog zanimanja za azijske filozofije, borilačke vještine i tehnike tradicionalne medicine, koje su se nakon Drugog svjetskog rata postupno širile zapadnim svijetom. U nastavku se nalaze ključni momenti i čimbenici koji su utjecali na razvoj i prihvaćanje shiatsua u Europi.
1. Rani prodor i povezanost s japanskom dijasporom
- Poslijeratne migracije i razmjene
Nakon Drugog svjetskog rata, neki japanski učitelji tradicionalnih vještina (borilačke vještine, masaža, akupunktura…) putovali su u Europu ili su, pak, europski učenici i istraživači krenuli u Japan tragom egzotičnih i djelotvornih tehnika liječenja i opuštanja.
U tim kontaktima često se uz druge oblike tradicionalnih japanskih terapija upoznavao i shiatsu. - Zajednice japanskih doseljenika
Prve ozbiljnije prakse shiatsua u Europi često su bile vezane uz male japanske zajednice, ponajviše u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj. Ti su praktičari najčešće njegov početni razvoj i popularizaciju temeljili na Namikoshijevu sustavu, koji je više okrenut zapadnoj medicinskoj interpretaciji.
2. Utjecaj pionira i škola
- Dolazak japanskih učitelja
Dok je Tokujiro Namikoshi u Japanu razvio „zapadnjački“ orijentiran pristup shiatsuu, njegovi su učenici i kolege počeli putovati u inozemstvo te održavati radionice i demonstracije.
Jedan od važnih primjera je Wataru Ohashi, učitelj koji je u SAD-u i Europi od kasnih 1970-ih nadalje širio popularnost shiatsua i održavao edukacije.
Tako su se Namikoshijeve metode postupno prenosile i na europsko tlo. - Zen Shiatsu i Shizuto Masunaga
Masunaga je početkom 1970-ih izgradio sustav koji se u Europi proširio pod nazivom „Zen Shiatsu“. Ovaj pristup naglasio je dublje energetske (meridijanske) i holističke aspekte tretmana, a s vremenom je uzeo maha u zapadnoeuropskim zemljama (osobito u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Italiji) koje su već pokazivale interes za istočnjačku filozofiju i duhovnost (npr. makrobiotika, zazen meditacija, aikido…).
Učenici i sljedbenici Masunage, poput Pauline Sasaki i drugih, također su putovali Europom, uvodeći ovu specifičnu granu shiatsua u različite profesionalne i privatne krugove.
3. Osnivanje nacionalnih i međunarodnih udruga
- Prve nacionalne organizacije
Kako je zanimanje za shiatsu raslo, tako su se u raznim zemljama postupno počele formirati lokalne i nacionalne shiatsu udruge (primjerice Britanska shiatsu udruga, Francuska federacija za shiatsu, Njemačka shiatsu udruga i dr.).
Njihov je primarni cilj bio organiziranje edukacijskih programa, izdavanje certifikata te standardiziranje kvalitete rada praktičara. - Europska shiatsu federacija (ESF)
Kao krovna organizacija, Europska shiatsu federacija počela je djelovati 1980-ih i 1990-ih s ciljem umrežavanja različitih nacionalnih udruženja, razmjene znanja te promicanja zajedničkih standarda kvalitete i etičkog rada u struci.
ESF koordinira dijalog među europskim članicama, zalaže se za pravno priznavanje shiatsua u različitim državama te povezuje shiatsu scenu s međunarodnim kretanjima u komplementarnim terapijama.
4. Edukacija i priznavanje shiatsua
- Institucionaliziranje edukacije
Počevši od 1970-ih i 1980-ih, u raznim europskim gradovima otvarane su škole i centri za obuku shiatsu praktičara. Mnogi od njih slijede temeljne programe (dvogodišnje, trogodišnje ili četverogodišnje), u kojima se kombiniraju teorijske i praktične vještine, anatomija, fiziologija i principi tradicionalne istočnjačke medicine.
Tako je Europa, osim što je uvozila znanje iz Japana, postupno gradila i vlastitu bazu educiranih stručnjaka, koji su dalje širili ovu tehniku. - Pravno-regulatorni aspekt
Za razliku od Japana, gdje je shiatsu od 1957. priznat kao zasebna terapijska disciplina, u većini europskih zemalja shiatsu se klasificira kao komplementarna ili alternativna metoda. Status i zakonska regulacija razlikuju se od države do države.
Ipak, kroz djelovanje strukovnih udruga i federacija, shiatsu danas u mnogim zemljama ima određeni profesionalni okvir (minimalan broj sati edukacije, standardizirani programi itd.).
5. Širenje popularnosti i različiti stilovi
- Društvene i kulturne promjene
U drugoj polovici 20. stoljeća, a osobito krajem 1970-ih i početkom 1980-ih, Europa je svjedočila porastu interesa za prirodne, nekonvencionalne i holističke pristupe zdravlju. Shiatsu se, zajedno s drugim istočnjačkim metodama (yoga, tai chi, akupunktura…), uklopio u taj trend.
Suradnja s različitim wellness centrima, spa hotelima i rehabilitacijskim ustanovama pridonijela je daljnjem uvažavanju shiatsua kao korisne metode relaksacije, ali i podrške u liječenju određenih tegoba. - Razvoj različitih pravaca
Iako su Namikoshijev i Masunagin (Zen) shiatsu i danas glavni stupovi, u Europi su se pojavili i drugi stilovi, ponekad povezani s makrobiotikom, energoterapijom, pa čak i psihoterapijom. U svima njima zadržana je središnja nit japanskog koncepta harmonizacije energetskog protoka (ki) kroz rad na meridijanima i akupresurnim točkama.
Zaključak
U Europi je shiatsu, od svojih skromnih početaka povezanih s japanskim iseljenicima i ranim pionirima, doživio snažan rast popularnosti i profesionalizacije. Osnutkom nacionalnih i međunarodnih udruga, uvođenjem sustavnih programa edukacije te uključivanjem u širi okvir komplementarne medicine, shiatsu je stekao prepoznatljiv status u mnogim europskim zemljama.
Danas se diljem Europe može pronaći široka lepeza shiatsu stilova i škola, a zajednička im je ideja poticanja prirodne sposobnosti tijela za samoizlječenje, kroz pažljiv pritisak prstima, dlanovima i palčevima, kao i kroz cjeloviti (holistički) pristup dobrobiti čovjeka. Shiatsu se na taj način nastavlja razvijati i prilagođavati, obogaćujući europski kontekst holističkih, tradicionalnih i suvremenih terapijskih praksi.
Shiatsu u europskim institucijama
Status shiatsua diljem Europe prilično je raznolik i ovisi o zakonodavstvu, zdravstvenim politikama te tradiciji svake pojedine zemlje. Za razliku od Japana, gdje je još 1957. godine shiatsu službeno priznat kao zasebna terapijska tehnika, u većini europskih država on se nalazi u kategoriji komplementarnih ili alternativnih metoda. Ipak, u nekim se zemljama shiatsu koristi (ili je barem djelomično priznat) u okvirima zdravstvenih, socijalnih ili edukacijskih institucija.
U nastavku su izdvojene države koje prednjače u institucionalnoj upotrebi ili priznavanju shiatsua:
1. Švicarska
- Službeno priznata komplementarna medicina: Švicarska je jedna od rijetkih europskih zemalja koja je zakonski regulirala nekoliko oblika komplementarne medicine, uključujući shiatsu.
- Djelomično pokriće zdravstvenog osiguranja: Određeni švicarski fondovi dopunskog zdravstvenog osiguranja pokrivaju shiatsu tretmane, pod uvjetom da ih pruža educirani i licencirani praktičar.
- Bolnice i klinike: U nekim bolničkim centrima i klinikama moguće je pronaći integrirane timove koji uz konvencionalne metode uključuju i shiatsu kao dio rehabilitacije i podrške pacijentima (npr. onkološkim bolesnicima ili u palijativnoj skrbi).
2. Austrija
- Priznata komplementarna metoda: U Austriji se shiatsu odvija u okviru djelatnosti koje su definirane kao „komplementarne“ ili „holističke“ metode.
- Regulacija kroz stručne udruge: Postoji Austrijska shiatsu udruga (ÖDS – Österreichische Dachverband für Shiatsu), koja postavlja standarde edukacije i rada praktičara.
- Uključivanje u ustanove: Shiatsu se ponekad nudi u rehabilitacijskim centrima, fizikalnim i wellness ustanovama ili u privatnoj praksi u suradnji s liječnicima i terapeutima. Iako ne postoji univerzalna praksa u svim javnim ustanovama, u određenim slučajevima moguće je naići na suradnju s bolnicama ili centrima za oporavak.
3. Njemačka
- Komplementarna medicina i „Heilpraktiker”: U Njemačkoj se mnoge alternativne metode, uključujući shiatsu, mogu prakticirati u sklopu statusa „Heilpraktiker” (doslovno: „iscjelitelj praktikom”) – službeno priznatog zanimanja uz liječnike.
- Privatno zdravstveno osiguranje: Neka privatna osiguranja mogu (uz određene uvjete) pokriti dio troškova shiatsu tretmana, osobito ako ih pruža licencirani Heilpraktiker.
- Institucionalna primjena: U pojedinim rehabilitacijskim i wellness centrima, te rijetko u bolničkim ustanovama koje imaju integrativan pristup (npr. suradnja s liječnicima ili fizioterapeutima), pacijenti mogu dobiti shiatsu u sklopu dodatne terapijske podrške.
4. Italija
- Regionalno priznavanje: Italija ima specifičan model po kojem regije (npr. Lombardija, Toskana) samostalno reguliraju pojedine „discipline prirodne njege“ (Discipline del Benessere i Bionaturali). Shiatsu je u nekim od tih regija uključen na popis priznatih bionaturalnih disciplina.
- Edukacija: Mnoge škole i centri diljem Italije (posebno u Rimu, Milanu, Firenci i dr.) nude trogodišnje ili četverogodišnje programe za shiatsu praktičare.
- Institucionalna primjena: Iako se najčešće primjenjuje u privatnoj praksi ili wellness centrima, u pojedinim regijama postoje pilot-projekti suradnje s bolnicama i domovima zdravlja (uglavnom kao potpora psihofizičkom blagostanju).
5. Ujedinjeno Kraljevstvo
- Komplementarna terapija: U Ujedinjenom Kraljevstvu shiatsu je kategoriziran kao komplementarna ili alternativna terapija; ne postoji jedinstveni državni zakon koji ga regulira, ali djeluje kroz strukovna udruženja (npr. The Shiatsu Society).
- NHS (Nacionalna zdravstvena služba): Rijetki odjeli unutar NHS-a, osobito oni koji imaju integrativni pristup (primjerice, određeni centri za bol ili palijativnu skrb), ponekad surađuju sa shiatsu praktičarima ili preporučuju shiatsu kao dio podrške pacijentima. To, međutim, ovisi o politici pojedine ustanove ili regionalnog povjerenstva.
- Dopunsko osiguranje: Određene privatne zdravstvene osiguravajuće kuće mogu pokriti troškove shiatsua kao dopunske terapije.
6. Druge europske zemlje
- Francuska: Nema službeno državno priznavanje shiatsua kao medicinske terapije, ali djeluje više škola i profesionalnih organizacija. Shiatsu je u pravilu dostupan kroz privatnu praksu i wellness centre, a u rijetkim slučajevima i u sklopu integrativnih medicinskih projekata.
- Španjolska: Slično kao u Francuskoj, nema jedinstvene državne regulacije. Postoje udruženja i škole, no upotreba u javnim institucijama (bolnice, klinike) još je minimalna i neregulirana.
- Portugal: Godine 2013. regulirao je neke prakse tradicionalne kineske medicine (npr. akupunkturu), ali shiatsu je ostao izvan te konkretne legislative. Može se naći u privatnim centrima, no suradnje s javnim zdravstvom su rijetke.
- Skandinavske zemlje (Švedska, Norveška, Danska): Zakonodavni okviri za komplementarnu medicinu općenito su stroži, no postoji određeni stupanj prihvaćanja kroz privatne klinike i fizioterapijske centre. U Švedskoj postoji nekoliko projekata i studija o koristima shiatsua u smanjenju stresa, najčešće u suradnji s privatnim zdravstvenim ustanovama.
Zaključak
Iako shiatsu još nije univerzalno integriran u javne zdravstvene sustave većine europskih zemalja (u smislu potpune pokrivenosti ili službenog statusa usporedivog s fizioterapijom ili liječničkom praksom), u Švicarskoj, Austriji, dijelovima Njemačke i Italije te u pojedinim specijaliziranim ustanovama u Ujedinjenom Kraljevstvu, on se sve češće pojavljuje kao dio institucionalne ponude za podršku pacijentima ili korisnicima.
U ostalim europskim državama upotreba shiatsua uglavnom je ograničena na privatne klinike, wellness i rehabilitacijske centre, iako se povremeno provode pilot-projekti u kojima se shiatsu uključuje kao dopuna konvencionalnoj terapiji. U svakom slučaju, trendovi pokazuju sve veće zanimanje za komplementarne pristupe u javnom zdravstvu, što bi u budućnosti moglo dodatno otvoriti vrata za širu institucionalnu primjenu shiatsua i sličnih metoda.
Nadogradnja Shiatsu tretmana

Igor Kuhar
Osnivač i voditelj SoulCraft centra
Životni i socijalni savjetnik │ Certificirani NLP & Coaching Master® edukator │ terapeut NLPt psihoterapijskog pravca
• Certifikat shiatsu škole Hrvatska ®
• Quantum bodywork ® certifikati:
– napredne tehnike rada s fascijom
– kranio-sakralna struktura i os
– bodywork pristupi traumi i simptomatici PTSP-a (prema Christian Schnabl – Austrija)
• Certifikat za Autogeni trening: Osnovni i Viši stupanj prema dr. Schultzu
• NLP Trener ® Internacionalni, EU, GER, HR Certifikati za NLP
• Life, Health, Business Coaching ® Internacionalni, EU i HR Certifikati – NLC ®Life, Health, Business Coaching
- Vukovarska ul. 10, 10430, Samobor
- 095 902 9038
- soulcraft.info@gmail.com